Webinar možete pogledati ovdje: Anna Collard: ‘Meta-awareness in the age of AI’ (webinar)
Anna Collard, viša potpredsjednica u KnowBe4 Africa i stručnjakinja s više od 20 godina iskustva u kibernetičkoj sigurnosti, priznala je kako je jednom kliknula na phishing e-mail: „Bila sam u Uberu, razgovarala s vozačem, pakirala torbu, provjeravala e-mail… i kliknula. Na sreću, bio je to test koji je poslao naš IT tim“. Njezina kazna? Završiti edukaciju koju je sama napisala. Taj trenutak ju je natjerao na razmišljanje: problem nije u znanju, nego u pažnji.
Zato Anna zagovara novi pristup, digitalnu svjesnost (mindfulness) u kibernetičkoj sigurnosti. Ne radi se o tome da postanemo „Zen“, već o tome da naučimo prepoznati trenutke kada smo podložni skupim pogreškama — i imati alate da se zaustavimo. Praktične, znanstveno utemeljene tehnike svjesnosti mogu pomoći da ostanemo fokusirani i smanjimo rizik od pogrešaka koje hakeri iskorištavaju.
„Interno istraživanje u Anninoj tvrtki, pokazalo je da se 53% pogrešaka događa dok multitaskamo ili smo ometeni.
Druga istraživanja, poput Tessianovog Psychology of Human Error izvješća, potvrđuju te podatke.“
Zašto samo znanje nije dovoljno
U svom istraživanju za magistarski rad iz kibernetičke psihologije, Anna je identificirala 33 čimbenika koji utječu na podložnost ljudi online manipulaciji i socijalnom inženjeringu. Većina edukacija o sigurnosti fokusira se samo na jedan ili dva čimbenika, a to su: znanje i nesigurnost u postupanju. Ključne stvari koje kriminalci zapravo iskorištavaju jesu: kognitivne pristranosti, impulzivnost i osobne ranjivosti.
„Ne educiramo ljude učinkovito u pogledu svih ostalih čimbenika koje kriminalci namjerno
iskorištavaju kao što su kognitivne pristranosti, impulzivnosti i osobne ranjivosti.“
Ove ranjivosti ne nestaju s razvojem tehnologije — zapravo, umjetna inteligencija ih olakšava iskorištavati, generirajući poruke i scenarije precizno prilagođene našim pristranostima. Napadači razumiju kako razmišljamo. Koriste mentalne prečace (heuristike) koji nas potiču da brzo odlučujemo, ali nas tako mogu i navesti na pogrešku.
„Napadači razumiju kognitivne pristranosti i osmišljavaju svoje napade kako bi ih iskoristili.
Zato nije dovoljno samo reći ljudima da ‘zadrže pokazivač miša iznad poveznice.“
Čak i u okruženjima gdje su ljudi dobro obučeni i svjesni phishing taktika, pogreške se i dalje događaju. Ne zbog neznanja, već zato što mozak ima tendenciju djelovati na ‘autopilotu’ kada je pod pritiskom, preopterećen ili emocionalno potaknut. Zato prava sigurnost ne počinje samo edukacijom, već svjesnošću — prepoznavanjem trenutka kada nismo fokusirani.
Svjenost kao alat kibernetičke sigurnosti
Anna je usporedila tehnike svjesnosti (mindfulnessa) s 33 čimbenika koji utječu na našu podložnost manipulaciji i otkrila da svjenost može pozitivno utjecati na čak 23 od njih. U središtu tog pristupa je meta-svjesnost, odnosno sposobnost da “uhvatimo sebe” u trenutku stresa, žurbe ili ako smo neuobičajeno samouvjereni i odlučimo usporiti prije nego što kliknemo, odgovorimo ili podijelimo nešto.
Cilj ovog pristupa nije biti hiper-svjestan cijelo vrijeme, što je zapravo nerealno i iscrpljujuće, nego izgraditi navike koje nas potiču da usporimo i uključimo “sporije razmišljanje” u pravim trenucima.
„Netko vas traži da hitno prebacite novac ili podjelite osjetljive podatke”,
svejesnost tada djeluje kao unutarnji alarm koji kaže:
“Stani. Ovo je trenutak za dodatni oprez.”
Mikro-prakse koje grade digitalnu svjesnost
Annin pristup svodi se na jednostavne navike koje nam pomažu prekinuti “autopilot” i vratiti pažnju u sadašnji trenutak. Male, ali učinkovite promjene koje dugoročno čine razliku::
- Zadatak po zadatak: „Multitasking je poguban za našu produktivnost, mentalno zdravlje i otpornost na manipulaciju. Naš mozak ne može istovremeno obavljati dva kognitivna zadatka.“
- Vremenska podjela rada i odmora: Koristite blokove fokusa od 30–45 minuta, a zatim prošećite ili se istegnite. „To izvlači mozak iz iscrpljenog stanja i oslobađa hormone dobrog raspoloženja.“
- Namjera (intentionality): Prije sastanka, udahnite i zamislite kako se želite osjećati nakon njega.
- Senzorno uzemljenje: Koristite zvukove prirode, binauralne tonove, mirise ili teksture kako biste resetirali fokus — neki od Anninih klijenata koriste mirisne antistres loptice ili mini Zen vrtove.
- Trening fokusa: Pokušajte s vježbom „gledanja u jednu točku“ — gledajte u točku bez treptanja, zatim zatvorite oči i pokušajte zadržati sliku u mislima.
- Prepoznavanje okidača: Obratite pažnju na ubrzano lupanje srca, iznenadni val uzbuđenja ili pritisak — to mogu biti znakovi manipulacije.
- Sigurne navike pri korištenju uređaja: Izbjegavajte otvaranje i reagiranje na e-mailove dok istovremeno radite nešto drugo.
Ove male prakse možda ne izgledaju kao sigurnosne mjere, ali izravno smanjuju čimbenike rizika. Kada se uklope u svakodnevnu rutinu, postaju instinktivne poput vezanja sigurnosnog pojasa u automobilu.
Kako to primijeniti na sveučilištima i istraživačkim institucijama
Na sveučilištima i istraživačkim institucijama, gdje su resursi često ograničeni, a promjene sporo zaživljavaju, digitalna svjesnost može biti predstavljena ne samo kao sigurnosna mjera, već kao način za jačanje fokusa, mentalne otpornosti i dobrobiti. Povlači paralelu s kampanjama za mentalno zdravlje koje su uspješno zaživjele na sveučilištima: „One su uspjele kad su imale institucionalne zagovornike, kad su prakse bile jednostavne i dostupne te kad su bile integrirane u postojeće aktivnosti.“
„Učinite to relevantnim i znanstveno potkrijepljenim; ponudite mikro-intervencije
koje pomažu boljem razmišljanju, učenju i životu u digitalnom svijetu.“
Njezini prijedlozi uključuju sljedeće korake:
- Krenite od znanosti: Podijelite dokaze iz neuroznanosti i bihevioralnih istraživanja kako biste pridobili akademsko osoblje.
- Digitalni svjesni trenuci: Dvije minute svjesnog disanja ili gašenja uređaja na početku predavanja ili sastanka.
- Osnažite ambasadore: Identificirajte profesore ili studente koji su već zainteresirani za svjesnost ili digitalnu dobrobit.
- Integrirajte u postojeće programe: Uključite u inicijative za dobrobit, orijentacijske tjedne, studentske službe ili kampanje za mentalno zdravlje.
- Koristite digitalne poticaje: Mikro-edukativne videozapise, QR postere, edukacijske popuste za alate za fokus ili automatske kalendarske podsjetnike da zastanete između sastanaka.
- Preformulirajte poruku: Predstavite to kao način smanjenja izgaranja, povećanja produktivnosti i poboljšanja kvalitete nastave i akademskog uspjeha.
- Prikupite povratne informacije: Brze ankete o tome što funkcionira i što treba prilagoditi.
- Ispričajte priče: Koristite interne zagovornike ili cijenjene osobe kako biste normalizirali praksu.
Kako to izgleda u praksi
Visoko obrazovanje može mnogo naučiti iz korporativnih primjera. Jedna globalna inženjerska tvrtka, povodom Međunarodnog mjeseca kibernetičke sigurnosti i mentalnog zdravlja, redizajnirala je svoj program edukacije tako da uključi principe mindfulnessa.
„Vrlo je snažno kad HR i sigurnosni timovi rade zajedno. Pokrećite kampanje zajedno, oslanjajte se jedni na druge, razmjenjujte priče međusobno — svi imaju priču o tome kako su bili preopterećeni i kliknuli na link.“
Sličan pristup primjenjuje i jedna južnoafrička banka, gdje sigurnosni i wellness timovi zajednički organiziraju roadshow događaje. Na jednom štandu zaposlenicima mjere puls, a odmah do njih sigurnosni tim objašnjava: “Kad ste pod stresom, veća je vjerojatnost da ćete kliknuti na pogrešan link.” Rezultat? Sigurnosne teme postaju prirodan dio razgovora o zdravlju i dobrobiti, a ne tehnički problem koji se mora “odraditi”.
Čak i u akademskom svijetu postoje uspješni primjeri: Oxford i druga sveučilišta već nude tečajeve svjesnosti koji pomažu studentima upravljati stresom i produktivnošću — dokaz da se ovaj pristup lako može uklopiti i u obrazovno okruženje.
Mjerenje učinka
Anna upozorava da se ne oslanjamo isključivo na broj klikova u phishing testovima: „Možete manipulirati rezultatima tako da pošaljete jednostavan phishing e-mail i osigurate da ostvarite cilj.“
Bolji pokazatelji uspjeha uključuju:
- koliko se često prijavljuju sumnjivi e-mailovi,
- trendove kroz vrijeme u phishing simulacijama,
- i povratne informacije zaposlenika – posebno o tome što ih je navelo da kliknu ili što ih je zadržalo.
Takvi podaci pomažu prilagoditi pristup, čak i ako uzročno-posljedične veze nije lako dokazati.
Anna trenutačno radi doktorat upravo na toj temi – istražuje kako digitalna svjesnost može povećati kibernetičku otpornost i gradi model koji povezuje konkretne tehnike za svjenost s manjom podložnošću socijalnom inženjeringu.
Ljudskiji pristup
Anna otvoreno kaže: “Svjenost nije čarobno rješenje. Ljudi će i dalje griješiti.”
No, njegova je vrijednost u tome što jača kognitivnu otpornost, pomaže nam da prepoznamo kad nismo fokusirani, reagiramo promišljeno i bolje upravljamo vlastitim emocijama. U svijetu u kojem napadači koriste umjetnu inteligenciju za personalizirane prijevare, taj trenutak svjesnosti može biti razlika između sigurnosti i kompromitacije. Svjenost nije tu samo da nas zaštiti od phishinga, on nas uči kako biti svjesniji, manje iscrpljeni i donositi bolje odluke, i online i offline.
O autorici
Anna Collard je viša potpredsjednica za strategiju sadržaja i evangelizaciju u KnowBe4 Africa, gdje promovira sigurnosnu svijest diljem kontinenta. Osnivačica je Popcorn Traininga, magistrirala je kibernetičku psihologiju, a trenutno je doktorandica na Sveučilištu Nelson Mandela. Uvrštena je među Top 20 Global Cybersecurity Women of 2024, česta je govornica, nagrađivana liderica i članica Globalnog vijeća za budućnost kibernetičke sigurnosti pri Svjetskom ekonomskom forumu. Posjeduje brojne certifikate iz područja kibernetičke sigurnosti, uključujući CISSP, CISA, ISO27k implementer i lead auditor.
