Živimo u vremenu u kojem se čini da je kritičko razmišljanje opcionalno. Umjetna inteligencija dovršava naše rečenice, planira nam rute i piše naše ideje. Aplikacije predviđaju što želimo prije nego što to i sami znamo. Život nikada nije bio praktičniji ni više automatiziran.
Ispod površine sve te praktičnosti polako i nesvjesno gubimo naviku samostalnog razmišljanja. Praktičnost nas lako privuče, ali uz brzi tempo inovacija nameće se ključno pitanje: žrtvujemo li osobni razvoj zbog pogodnosti koje nam donosi AI?
Privlačnost beznapornog napretka
AI alati temelje se na jednostavnom obećanju: olakšati život. Smanjuju napor i preuzimaju dosadne dijelove dana.
Zašto se boriti s osmišljavanjem teksta kada nam umjetna inteligencija može osmisliti odlomak za nekoliko sekundi? Zašto pamtiti ulice kad nas GPS može voditi skretanje po skretanje?
Praktičnost se čini kao napredak, uglavnom i jest. Ali svaki put kad prepustimo mentalni izazov umjetnoj inteligenciji, odričemo se malenog dijela vlastite sposobnosti rasuđivanja, maštanja ili odlučivanja. Problem nije u tome što strojevi postaju pametniji, već je problem što se mi polako mirimo s time da budemo manje uključeni. Ako prestanemo trenirati svoj um i potpuno se oslonimo na AI alate, naše kritičke sposobnosti će oslabiti, a to nosi stvarne rizike.
Mozak na autopilotu
Psiholozi ovaj fenomen nazivaju kognitivnim rasterećenjem — oslanjanje na kalkulatore, kalendare, pametne telefone i sada AI kako bi preuzeli naš mentalni teret. To je najčešće praktično i učinkovito. No što više toga prebacimo na tehnologiju, manje vježbamo vještine koje smo nekoć koristili prirodno.
Razmislite kako je GPS promijenio putovanja: nekad smo se oslanjali na prostorno pamćenje, a danas mnogi od nas ne mogu pratiti jednostavnu rutu bez mobitela. Isto se događa i s pisanjem: autocorrect popravlja pravopis, prediktivni tekst nudi sljedeću riječ, pa pišemo brže, ali uz manje mentalnog prisjećanja vokabulara, sintakse i ideja. S vremenom, vještine koje prepustimo AI alatima postupno slabe i izlaze iz naše mentalne prakse.
Kad AI predviđa sljedeću riječ ili sliku, to čini prema obrascima onoga što je već postojalo. Ali prava kreativnost ovisi o onome što još nije napravljeno. Savršeno učinkovit kreativni proces može biti brz, ali rijetko je dubok. Rizik je da, ne primjećujući, zamijenimo maštu imitacijom. AI širi ovaj obrazac i na donošenje odluka, kreativnost pa čak i moralno prosuđivanje. Ne tražimo od tehnologije samo da nam pomogne misliti; pozivamo je da misli umjesto nas. A kako kritičko razmišljanje slabi, može oslabjeti i emocionalna inteligencija, jer empatija, samosvijest i dobro prosuđivanje rastu iz istih navika pažnje, refleksije i truda koje sada prepuštamo strojevima.
Emocionalna cijena pretjeranog oslanjanja
Postoji i emocionalna strana automatizacije. Kad umjetna inteligencija donosi odluke umjesto nas, gubimo onaj mali, ali važni osjećaj zadovoljstva koji dolazi kad sami riješimo problem. Dobivamo rezultate bez radosti otkrivanja ili ponosa uloženog truda. U tom procesu možda se učimo da postignuća, pa čak i potraga za smislenim ciljevima, ne gledamo kao ciljeve same po sebi, već kao poslove koje treba optimizirati.
Preispitivanje “praktičnosti” kao vrijednosti
AI ne zna. Ne osjeća. Ne griješi. Upravo zato nikada ne može zamijeniti ljudsku borbu. Mali napori poput pisanja odlomka od nule, snaći se u nepoznatom gradu, donijeti tešku odluku ne predstavljaju neučinkovitosti, to su vježbe ljudskosti.
Praktičnost je postala vrijednost sama po sebi, ali nikada nije bila mišljena da zamijeni znatiželju, strpljenje ili dubinu. Pitanje je jednostavno: Pomaže li mi ovaj alat da bolje razmišljam – ili samo da manje razmišljam?
Povratak ljudskom umu
AI nije neprijatelj. To je alat, izvanredan alat koji može ojačati naše sposobnosti na načine koje prethodne generacije nisu mogle zamisliti. Takvi alati bi trebali služiti našem rastu, a ne zamijeniti ga. Da bismo povratili mentalnu snagu u doba automatizacije, vrijedi ponovno uvesti malo poteškoće u život:
- Napiši odlomak samostalno, barem prvu verziju
- Razmisli prije nego što pitaš AI
- Računaj male iznose u glavi
- Pročitaj cijeli članak umjesto sažetka i zabilježi ga vlastitim riječima
- Isključi prediktivni tekst na jedan dan I deaktiviraj nebitne notifikacije
- Skiciraj ideje na papiru prije otvaranja dizajnerskog softvera
- Donosi odluku sam, pa je tek onda usporedi s preporukom algoritma
Pravo kritičko razmišljanje zahtijeva napor. Sporo je, ponekad nije jednostavno, ali duboko nagrađujuće.
Poziv na ravnotežu
Koristi AI da ojačaš svoje sposobnosti, ne da zamijeni tvoju ljudskost. Automatiziraj ono što je ponavljajuće ali ne ono što tvoje vještine čini slabijima. Prava snaga ne dolazi iz prečaca. Dolazi iz borbe.
O autorici
Panayiota T. Smyrli je inženjerka kibernetičke sigurnosti i tehnička koordinatorica projekata u Digitalnoj sigurnosnoj agenciji Cipra te istraživačica na Otvorenom sveučilištu Cipra. Bavi se sigurnosnim menadžmentom, analizom prijetnji, usklađenošću i razvojem sigurnosnih politika te sudjeluje u EU projektima koji se fokusiraju na standardizaciju, interoperabilnost i jačanje prekograničnih kapaciteta.
